Dragan Petric’s Post

Godina je 2035. Jedna velika developerska agencija odlučila je zaposliti nekoliko ljudoždera da udovolji zakonskoj normi o inkluzivnosti i raznolikosti djelatnika - Chief Woke Officer je inzistirala na tome. "Vi ste od sada dio naše obitelji", rekla im je Head of People & Culture prilikom onboardinga. "Dobit ćete sve uobičajene benefite, uključujući i pristup kuhinji u kojoj možete nešto pojesti - samo nemojte da to budu neki od naših i vaših kolega", našalila se plešući po rubu političke korektnosti te im svima uručila kompanijski coffe mug, voucher za obližnju teretanu i šašavu majicu s printom bugovitog JavaScript koda. "Dobrodošli!" Prođe tako nekoliko tjedana, pa ponovno sjedne s njima da im da feedback o uklapanju u kulturu tvrtke. "Izuzetno marljivo i predano obavljate svoj posao, već sada smo primijetili pozitivan odraz vašeg rada na cjelokupne performanse firme", pohvalila ih je... "Međutim, postoji IŠJU… Jedan naš junior je nestao. Zna li netko od vas što mu se dogodilo?" "Ne, ne, ne znamo...", nervozno su, gledajući tupo u pod, odmahivali glavom ljudožderi. Kada je šefica kadrovske otišla, sindikalni predstavnik ljudoždera ljutito se obratio kolegama ljudožderima... "Koji od vas idiota je smazao piletinu?" Jedan bucmastiji ljudožder sramežljivo digne ruku. "Pa... ja sam..." "Budalo pohlepna...", korio ga je oštro, "tjednima smo jeli seniore i team leadove bez da itko primijeti, a ti si baš morao požderati nekoga tko nešto stvarno radi!!" #devlife #inclusion #diversity #developers #repost

Izađite iz ureda! Bez obzira je li u pitanju home office ili office office, maknite se što češće od radnog stola i budite s ljudima jer će vam u suprotnom - jamčim vam - stagnirati i karijera i privatni život. Na primjer: - Čak i kada nemate povod za sastanak, nađite se s na piću ili ručku s klijentima, partnerima, suradnicima ili kolegama... Steći ćete među nekima od njih prijatelje, pa će vas rad s njima odmarati, a ne umarati. - Tražite poslodavca da vam plati kotizaciju za konferencije koje vas zanimaju. Ne postoji jeftiniji način učenja i gradnje networka - šef koji vas odbije je potpuni analfabet za ljudske odnose i ne zaslužuje da tamo radite. - Štoviše, tražite poslodavca da vam plati poslovno putovanje na sajam ili bilo kakav event koji vas zanima u drugom gradu ili u drugoj zemlji. Vratit ćete se s kontaktima i idejama koje nikada ne bi stvorili kod kuće. - Susrećite se i s ljudima koji rade za konkurenciju. Ako se borite na istom tržištu, ne znači da su vam neprijatelji. Njihovim uvažavanjem postat ćete prepoznatljivi i rado viđeni u cijeloj branši. Ukratko - koristite u poslu vrata češće nego monitor i bit će vam užitak raditi. Ako vam šefovi to ne toleriraju, vrijeme je da kroz ta vrata prođete posljednji put. #careeradvice #workadvice #networking #devlife #repost

Velika je sreća imati dijete koje, poput tate, voli sve jesti – i mesinu i ribu i fileke i suši i tatarski i prepeličja jaja, baš sve – jer onda imaš alat s kojim ga možeš potkupiti da uči za što bolju ocjenu iz matematike, koju mrzi. Nije baš u svemu kao tata. „Ako dobijem peticu iz linearnih jednadžbi“, pitao me potkraj prošle školske godine, kada više ni ta petica ne bi pomogla da mu ne zaključi četvorku, „hoćeš li me odvesti na najbolji biftek u gradu?“… Pristao sam, naravno. Win-win za mene jer em će učiti, em ću i ja jesti najbolji biftek u gradu. Jedino za moj novčanik nije win nego lose, ali jebeš pare, mali je zaista dobio peticu! Zlato srebrnog sjaja na kraju godine potaknulo me da mu dam nemoralnu ponudu. „U sedmom razredu te za svaku peticu iz matematike vodim jesti gdje god ti poželiš, je l' može?“, predložio sam, skrolajući tečaj bitcoina na Coinbaseu da vidim ima li šanse da to financijski podnesem ako fakat upali. „Tata daj se stišaj, krindž si, ali može“, šapnuo mi je, ogledavajući po restoranu je li itko čuo kako ga sramotim, usput gurajući prstima u usta sendvič od jednog šampinjona uguranog između dva pommes-fritesa, kao desert. Jedanaest mjeseci kasnije, posljedice za moj novčanik – i onaj s eurima i onaj s kriptom – su porazne. Jeli smo po restoranima svašta, od pizze do škarpine, od jagnjeta do škampi, od bosanske do japanske kuhinje… I onda mi se, pred par dana, smilovao: „Dobro, tata, daj si na mob instaliraj MealPass. Skineš ga s https://lnkd.in/d7j48kiH i u appu onda imaš bezbroj restorana u kojima ostvariš između 10 i 14% popusta na račun za klopu kad pokažeš da si korisnik. Još samo sedam petica i ja ću zapravo počastiti tebe s ručkom!“, oduševljeno je zaključio… „Kako to misliš – ti ćeš počastiti mene?“, pitao sam ga dok sam link na fora app slao ekipi s firmama koje obroke za zaposlenike rješavaju s dostavom iz restorana… „I ti si, kao, završio matematički faks?”, kolutao je očima novopečeni matematičar. „Računaj malo, nakon sedam ručkova, s MealPassom ćeš uštedjeti toliko da ti osmi bude besplatan, a ja ću biti taj koji će ga svejedno odraditi učenjem za peticu!” #dadlife #mobileapp #eating #foodie #truestory

Ne znam kojeg točno datuma, ali ove godine će se dogoditi 25. godišnjica mojeg zapošljavanja u Bugu. U ovih četvrt stoljeća moja se rola mijenjala puno puta, od novinarske i uredničke, do utemeljitelja i direktora najvećih tehnoloških konferencija u regiji, ali uvijek je ista stvar bila ključna da u svakoj od tih uloga dođem do uspjeha.   To je izgradnja povjerenja – i prema kolegama iz firme i prema suradnicima iz partnerskih firmi i prema kupcima, koji su ovom slučaju čitatelji i sudionici „mojih“ evenata.   Zadnjih par mjeseci s mojim timom pripremam .debug 2024, po mnogim kriterijima najveći projekt kojeg sam vodio u životu. To znači da bi fejl imao vrlo ozbiljne posljedice na svih nas, pa i ovaj put igramo na provjerenu kartu: pripremamo sve na način da što više opravdamo povjerenje kupaca karata:   - Za istu cijenu kao i prije nudimo više sadržaja, pa će .debug ove godine imati čak 6 paralelnih stageova sa čak 100 predavanja, ali svi će moći vidjeti kompletan program. Jedina smo tech konferencija na kojoj se sve snima i koji vlasnicima karata omogućuju da pogledaju profesionalno montirane snimke svega što su propustili.   - Uvijek slušamo što nam kažu sudionici follow-up anketa s prijašnjih izdanja .debuga i uvažavamo svaku kritiku. Tako ćemo, primjerice, ove godine dramatično poboljšati način hranjenja naših sudionika, a da nitko na klopu ne mora čekati u redu duže od minute, goodie bag će biti još veći i moćniji, a sličnih detalja koji svima donose još bolje iskustvo nego prije je još desetak.   - I ove sam godine izdao strogu zabranu dijeljenja jedne jedine besplatne karte za .debug. Već i sam čin žicanja karte uvreda je svima koji su je kupili (pogotovo studentima, kojima je neće kupiti firma, već je plaćaju iz vlastitog džepa), ali i onima koji od .debuga žive (preko 300 ljudi je tih dana u pogonu, da bi se sve izgradilo i štimalo) i predavačima koji nude najvrijednije – svoje znanje.    Mogao bih sada nabrajati do prekosutra, no kužite poantu – stečeno povjerenje je najveća vrijednost koju možete izgraditi za svoju karijeru, a zadržavanje tog povjerenja još je vrijednije. Baš zato sam siguran da će svima koji kupe kartu za .debug 2024 to biti najdraža karta koju su ikada kupili u životu! #developers #devconf #devlife #techconference #technews

Godinama mi je Maroko bio na putnoj wish-listi jer je to jedna od onih zemalja koje te predoziraju živahnim bojama, intenzivnim okusima, egzotičnim iskustvima i neobičnim susretima, pa sam nakon samo par dana prepun dojmova. LJUDI Prije svega ljudi su im iznenađujuće lijepi. Nije zbog tamne puti, niti zato što se ovdje ne “zamataju” pretjerano, niti se nešto puno dotjeruju… Čini mi se de je zato što su stalno nasmijani. Sve im je fora, u svemu vide dobro, loša šala im je smiješna, a dobra urnebesno smiješna, stalno vlada neko neusiljeno veselje. Konobaru je pala tacna – hahaha. Deva je pljunula na turista – huhuhu. Ne razumijemo se jer oni pričaju francuski i arapski, a ja engleski – hihihi. Vidi prst – buaaahahahha, teško plakanje i pišanje na maksimum… Nasmijani ljudi su, meni, naprosto uvijek lijepi. HRANA Izobilje boja, začina i okusa serviranih ponajviše u formi raznoraznih salata, namaza i sitnih kolačića, s tim da se valjda 90% svega toga spravlja isključivo od povrća i voća. Humus na deset načina, babaganoush na dvadeset načina, sto vrsti maslina, limuni i naranče u svemu živome, avokado i datulje također, pitta-kruhići s lukom, kaparama, paprikom, ciklom… Sline mi cure dok tipkam. Uz to, jedu nevjerojatno puno šećera. Stalno te nude jebeno finim kolačićima, voćem, u svemu su orasi i pistacije i kokos i cimet i sve je bolesno prefino. Pojeo sam više slatkog ovaj tjedan nego u ostatku godine, ali jebe mi se, nisam svaki dan u Maroku. ATMOSFERA Nakon noćenja u pustinji i leta balonom, došao sam u Marrakesh, prepun šarenih uličica koje su sve redom ukrašene cvijećem, kaktusima, drvećem… Unutar gradskih zidina mirišu stotine štandova sa street-foodom, tisuće malih prodavaonica suvenira, lampica, keramike, fejk odjeće i kojekakvih sitnica, kao da surfate Temuom ili Pandabuyem, ali uživo. Hihihi, hahaha, hehehe za sve. Kobra pleše na frulicu – hihihi. Najkice za 20 eura – hehehe. Janjeća glava za 2 eura – hohoho. Ali se kuži u zraku da moraš biti pristojan ili… Ukradi žvaku – cap prst, hehehe. Udari nekog – cap ruka, hihihi. Poliži nekome šminku i pošalji seksualnu poruku – cap kita i letiš doživotno u tamnicu, hohoho. PROMET Teško ludilo. Prometni znakovi i cestovna signalizacija su tu samo pro forma. U praksi, nitko ih ne vidi i ne poštuje, prelaziš cestu na zebri, a zapravo igraš Frogger uživo. Prometna policija ne postoji. Parking je mukte svugdje i auto ostaviš gdje hoćeš. Motora je bezbroj i zuje među autima kao rojevi muha. Svako malo netko nekoga pukne, zagrebe, ulupi - hehehe… Vozili su me Toyotinim terencem u pustinju i motorist iz suprotnog pravca nam je odvalio retrovizor. Šofer nije ni trepnuo, samo piči dalje, a vidim, jebote, da taj retrovizor košta kao pet njegovih plaća. Pitam ga hoće li mu šef popizditi, kaže „ai don given fak ma frend, hihihi, hiz goten en inšur ens, hohoho“… Uživajte u galeriji ove vesele, predivne, ušećerene, šarene i nasmijane zemlje! #Morocco #travel #Marrakesh #happy #HelloMoto

Dobro jutro vam želim iz Maroka! Točnije, iz pustinje Agafay, udaljene nekih sat vremena vožnje od Marrakecha prema granici sa Zapadnom Saharom, gdje sam pozvan kao jedini tech novinar iz Hrvatske na svjetsku premijeru velike inovacije koju je pripremila Motorola (ne smijem još reći o čemu se radi). Ovdje sam doputovao iz Komiže, što je neuobičajeno dalek i kompleksan put, pogotovo ako ga želiš izvesti unutar jednog dana. Komiža, Vis, Split, Zagreb, Frankfurt, Marrakech, Agafay… Autom, trajektom, avionom i na samom kraju - devom! Sati i sati na putu, uz hranu na brzaka, gdje stignem, uz piškenje kad se ukaže šansa, uz spavanje u trajektu i u avionu u kojem je legroom prilagođen komarcima, a ne krakatim krkanima poput mene… nije malo za otrpjeti da se dođe do ove afričke zabiti, ali...   ...kada sam se smjestio u svojoj beduinskoj kolibici, pa ugledao ono sunce koje se reflektira od pustinjskih stijena i pijeska, osjetio miris datulja i posušenih kaktusa i palmi, pomilovao i poljubio predivnu bejbi-devu... Kada sam u dobrom društvu slistio prvu butelju mladog marokanskog vina, pa janjeći burek, pa grillani kokosov keks, pa kuskus od pustinjske piletine sa sedam vrsti povrća, pa salatu od maslina, buče i čaja, pa one njihove baklavice od pistacija, oraha i onih nekih fruktoznih niti s cimetom i narančom i tisućama premirišljavih i prešarenih začina, pa još nekoliko butelja...   Pa plovio bh i vozio i jahao i letio, jebote, petnaest dana do Maroka, u konzervi od mesnog doručka, a ne u avionu, samo da doživim ovakvo mjesto, ovakvu večer, takvo društvo, takvo iskustvo... Samo da mi dupe vidi puta!   Puno puta sam već pisao o tome kako nama u IT-ju posao omogućuje da relativno često putujemo. Od mojeg prvog službenog puta prošlo je više od 25 godina, u Maroku sam prvi put, a obišao sam dosad otprilike onoliko zemalja koliko imam godina. Ne postoji bolji "benefit" posla od mogućnosti da negdje odeš, nešto novo vidiš, nešto novo probaš, nešto novo iskusiš, naučiš, okusiš, doživiš...   Nikada ne propustite otputovati, ma koliko se sam put činio dugim ili kompliciranim. Bacite oko na galeriju fotki koju sam okinuo samo nakon prvog dana - pa naravno da se kraju takav put uvijek isplati! #travel #morocco #HelloMoto #techindustry #marrakech

U neka pradavna vremena zapošljavanje je izgledalo tako da su se radnici vodili narativom „daj mi bilo kakav posao, samo da nešto radim“. Došla su onda – barem u „mojem“ IT-ju – obrnuta vremena, kada su poslodavci zapošljavali po principu „daj mi bilo kakvog radnika, samo da nekog zaposlim“. Danas više ta „daj što daš“ paradigma ne igra niti na jednoj, niti na drugoj strani. Možda je do umjetne inteligencije, možda do „krize u IT-ju“, možda do Nepalaca – nemam pojma – ali, vjerojatno ste primijetili, konačno je došlo doba u kojem i posloprimci i poslodavci imaju kriterije i traže samo najbolje. No, kako da se dogodi taj savršeni match u kojem će i jedni i drugi biti dugoročno zadovoljni? Koja je to čarobna pogodnost (iliti ga BENEFIT, kako ga vole nazivati u kadrovskoj) koja istovremeno čini poželjnog poslodavca i osigurava lojalnog zaposlenika? Recept je, zapravo, jednostavan. Ponovit ću ga tisućiti put. Zapravo tisuću i prvi, jer je i dolje u ovom videu koji je snimljen na zadnjem DING HR Meetupu. Zajebite BENEFITE. Ljudi odavno ne doživljavaju gym passove, timbildinge, craft masaže, DZO na račun firme, isplatu mizernih neoporezivih nagrada i slične navlakuše jeftinih kadrovika netalentiranih za PR (pogađate koju titulu imaju?) kao nešto spešl – svaki imalo prosječan poslodavac dat će vam sve to po defaultu, čak i na najjuniorskijoj mogućoj poziciji. Jedini PRAVI „benefit“ je podjela uspjeha! Ajmo se dogovoriti da ako ti dođeš raditi za mene i ako mi zajedno uspijemo u nečemu, ako naš projekt postane prepoznat, svrsishodan i profitabilan, da zajedno dijelimo taj profit! Bez obzira što sam ja izgradio ovu firmu i što si ti došao tek kasnije. Niti bez mene, niti bez tebe ne bi bilo tog uspjeha i onda je stvarno red da plodove tog uspjeha podijelimo podjednako. Uz ovakav dogovor, jamčim lojalnog i dobrog zaposlenika i jamčim širenje dobrog glasa o poželjnom poslodavcu. Simple as that. #careeradvice #itsector #HRadvice #devlife #employerbranding

Da povremeno ne mrdnem guzicu iz Zagreba, odavno bih burn outao, pogotovo u ovo doba godine kada se - uz bezbroj uobičajenih projekata - intenzivnije nego ikad u godini bavim i s dva najveća: nadolazećim .debugom i roditeljstvom dok traju školski praznici. Djeca i ja smo tako za uskršnje praznike došli u Komižu i bit ćemo tu cijeli ovaj tjedan, a unatač tome što se paralelno moram baviti i poslom i njima, iskustvo proljeća na jednom od najudaljenijih, ali i najsunčanijih hrvatskih otoka je tarapeutsko, i za dušu i za tijelo. Ujutro, za razliku od Zagreba, nema zvonjave budilice, objašnjavanja po tisućiti put zašto je važno doručkovati i duže od 10 sekunda prati zube, oblačenja dvije iste čarape iz prve samo ako im se baš posreći i histerične jurnjave u školu u koju stižu u zadnjoj tisućinki. Ovdje - svi spavamo do kad hoćemo i budimo se uz graktanje galebova i miris svježeg mora - a što će tko staviti u sebe i na sebe - koga briga! Onda uzimam laptop. Najprije radim na potpuno pustoj rivi, uz kavu na nekoj od terasa i uz najljepši pogled na svijetu, dok se klinci vozikaju s ekipom na svojim biciklima. Pa se preselim na neku od dvadesetak plaža i tipkam u toj raskoši nevjerojatnih plavo-zelenih vizura, bez ijednog ručnika, ležaljke ili suncobrana, s tek ponekim prerano probuđenim cvrčkom koji je pomislio da je ljeto već stiglo... Nakon ručka naprosto promijenim terasu i plažu i pijuckam limunom iz mojeg vrta „štrukana“ pićenca, a kad zaklopim laptop i vratim se "s posla" kući - stanje zena u glavi mi je već na tolikoj razini da mi je svejedno jesu li ponijeli na more zadaću, je li lektira pročitana, jesu li oprali ruke, jesu li pospremili svoj nered, jesu li nešto razbili, izgubili, uništili... Naprosto odaberemo točku na otoku do koje ćemo šetati i na njoj, uz večernju užinu koju nosimo sa sobom, gledati kako sunce zalazi na ljubičastom horizontu, tamo negdje kod Italije... Čak i kad ste u najvećoj gužvi i u finišu najzahtjevnijeg projekta, pronađite način da promijenite sredinu. U Hrvatskoj, već na svega sat-dva vožnje od Zagreba, počinje raskoš neopisivih ljepota, a uz ovakvo vrijeme, uz nenapućenost turistima, uz takvu laku dostupnost tog raja - proljeće je pravo doba za recharganje baterija. Vidjet ćete, .debug će ove godine biti najspektakularnije tehnološko događanje ikada održano u našoj regiji, između ostalog i zato što se pripremao i iz ovakvog - najljepšeg ureda u svemiru! #croatia #dadlife #remotework #burnout #devlife

Imam jednu vrlo korisnu informaciju koju vrijedi podijeliti, jer će vam uštedjeti masu vremena i još veću masu novca. S dolaskom proljeća, naime, odlučio sam nabaviti električni bicikl, trenutačno najpraktičnije, najzdravije i najzelenije prijevozno sredstvo za „po gradu“ i za rekreaciju vikendom, pa sam si dao truda i detaljno istražio kako da dobijem premium kvalitetu, a da istovremeno ubodem „best buy“ deal… To, konkretno, znači da želim model pouzdane i provjerene marke, no kako se radi o biciklima koji ipak koštaju dosta više od „običnih“, kakvi rade samo na pedaliranje, ideja mi je bila pronaći i neku dobru, akcijsku cijenu. I da pritom dobijem i probnu vožnju i stručni support i jamstvo i da se ta akcija ne svodi na one jeftine fore gdje ti daju mukte zvonce u obliku kornjače i mačje oči, nego da zbilja prođem soma, dva ili tri eura jeftinije. I uspio sam! Nakon što sam sve proanalizirao, pričao s kolegama tech novinarima i kolegama sportskim novinarima, za oko mi je zapela trenutačna ponuda od Keindl Sport d.o.o. gdje je stotinjak modela najpoznatijih proizvođača (Giant, Cube, Bianchi, KTM i Specialized) na akcijskoj ponudi na kojoj je moguće uštedjeti čak i do tri TISUĆE eura! Konkretno, nakon posjeta njihovoj najvećoj trgovini (u Zagrebu u Vitezićevoj ulici), gdje je izloženo više od 50 modela i gdje se bicikli mogu odvesti i na probnu vožnju, nakon razgovora s njihovim strpljivim stručnjacima, koji su ujedno i sportski entuzijasti i profesionalni savjetnici kakve imaju još i u Rijeci i u Poreču i u Zadru, imajući na umu da sam težak i naporan kupac s bezbroj pitanja, oduševila me ponuda dva bicikla i sada samo moram odlučiti koji ću... Prvi je Bianchi e-Omnia FX, meni zanimljiv jer je jako napucan tehnološkim inovacijama, svojevrsni bicliklistički e-SUV, prikladan za sve terene i opremljen s Bosch motorom i baterijom, te integriranim svjetlima. Ušteda je 1.800 eura. Drugi je Cube Reaction Hybrid. Prema mojem istraživanju, riječ je o najprodavanijem električnom biciklu u Hrvatskoj, teškom best buyu, univerzalncu i za gradsku vožnju i za rekreaciju koji ima i Boschov motor i bateriju i displej, a ušteda je čak 2.210 eura. Oba su, BTW, u foto-galeriji uz post. E sad, finalnu odluku planiram donijeti nakon diskusije ispod ovog posta, a ako i vi imate prijedloge ili želje, evo što je sve na popustu: https://lnkd.in/dMhwhCMQ, pa da i vama, nakon pazarenja novog e-bajka, ostane para ne samo za kornjaču koja zvoni i za mačje oči, već i za janjeća rebra, medvjeđe šape, pačja prsa, a bome i za komadić bitcoina za desert. #ebike #bicycle #bestbuy #spring #technews

Kada vam na razgovoru za posao u IT-ju - nakon što ste usuglasili plaću - počnu nabrajati dodatne benefite poput famoznih free gym passova, odmahnite rukom i pitajte ih mogu li vam radije omogućiti da budete speaker! Biti predavač na seminaru, meetupu ili konferenciji smatram jednim od najučinkovitijih alata za akceleriranje karijere developera, inženjera, sistemaša i bilo kojeg drugog "problem solving" zanimanja, a započeti je najbolje već u juniorskoj dobi. Osim što je osjećaj nesebičnog prenošenja vlastitih znanja i iskustava fenomenalan, predavači vrlo brzo postaju i prepoznatljive individue u čitavoj zajednici, brže, bogatije i probranije šire svoj network, a svakim novim nastupom im, kao i nogometašima ili pjevačima, cijena na tržištu raste. Počnite s internim edukacijima u firmi, pa se prijavite i na "call for papers" neke konfrencije, a jednom kada upali - budete li dobri - pozivi će početi stizati sami od sebe! Evo, otvaram ovom prilikom jedan speaking slot na skorašnjem .debugu za jednog predavača koji nema to iskustvo - javite mi se mailom. Vrhunac moje "karijere" govornika bio je poziv da održim predavanje na CES-u u Las Vegasu, a danas češće na tehnološka događanja idem s akreditacijom koja ima oznaku "speaker" nego "press"... Vjerujte mi, nema tog benefita koji će vam u poslu pružiti veću vrijednost od prilike da održite predavanje! #careeradvice #developers #publicspeaking #speaker #devslife